O sebi:
Rođena od oca Gabriella Rochewalla, izgnanika
na Severu, potomka loze Op Rocche, vladara od starine
i majke Uwelle Kazimierz, varvarske princeze, mlada Yvonne
je rođena kao prvo dete, koje je po poročanstvu trebalo
biti muško. Nezadovoljan, otac je bebu izneo na zimu,
kao što običaj nalaže sa musškim potomkom, da bi se proverila
črvstina i snaga krvi, nadajući se potajno da će crvenokosa
beba (rođena sa gustim loknama crvene kose) umreti. Na
njegovu žalost, dete je preživelo. Ogorčeni Gabriell koji
je ceo životni vek proveo moljakajući lokalne moćnike
da mu posude vojsku, pare i pomoć kojom bi se vratio
u Planine želeo je sina i naslednika, nekog koga bi mogao
da trenira i usadi mu težnju za povratkom. Plašeći se
vračara i proročanstva, ćerku je nazvao Yvonne (u prevodu
sa staro Swei-Ar jezika znaci Ratnik-ca), ali je terao
dalje. Rođene Darrena, mlađeg brata Yvonn, zamalo nije
ubilo Uwelle. Majka je preživela, ali dete nije doživelo
treću zimu. Sad već očajan, Gabriel je sipao svoju volju
u kćer koja je rasla zadojena ratobornim duhom varvara,
žudnjom za osvetom i obnovom Planinskog Kraljevstva, ali
na sreću nešto manje žestoko nego što je to otac želeo,
budući da su odmalena majka Uwelle i mudre Starice uzele
udela u Yvoninom vaspitanju.
Ratnički odgoj, učenje strategije, taktike,
borbe sa konja i pešice, kopljem, mačem, sekirom i pod
oklopom pratili su mudri saveti starica i obuka u ženskim
veštinama, diplomatiji, spletkama i etici. Represija oca
i frustracija što je ne prihvataju ravnopravnom sa muškarcima
i pored plemenite krvi, očigledne veštine i rezultata,
šalje buntovnu Yvonn u seriju suludih avantura iz kojih
se vraća živa (što je najvažnije), mudrija ali i sa ljubavnicom,
Elenne....
Javno prokazana i osramoćena, biva proterana
iz klana, zaklinje se na osvetu, tako što će obnoviti
Planinsko Kraljevstvo. Sa bandom avanturista "The
Red Girls" sa kojom je provela najbolje godine, putuje
na jug. Pronalaze prazne gradove u klancima i godinama
se posvećuju čisćenju dotičnih planina od orkova, trolova
i slične zgamadije.
Vremenom im se pridružuje sve više i
više raznoraznih avanturista, neki od njih se naseljavaju,
penzionišu u praznim pueblo-građevinama. Želeći da se
vrati na trag svoje prvobitne ideje, Yvonne obilazi okolne
zemlje i shvata da prognani, proterani, prokazani i najugroženiji,
starci, žene i deca nemaju kuda da se sklone, nudi im
utočište.
Ogroman pritok izbeglica, koje treba
nahraniti, napojiti, sačuvati od zime, zveri i okolnih
ratova, postaje Yvonina misija. Vremenom, kako sve više
i više ljudi pristiže, Yvonn pribegava specijalnoj taktici,
u grupi sa svojim prijateljicama obilazi poznate majstore,
neshvacene talente i slicne likove nudeći im slobodno
mesto života i rada u planinama, daleko od lokalne politike.
Reč se pročula, ljudi već odavno odabrali
najbolje pašnjake, najskrovitije useke, a lokalne sile
nezadovoljne takvim odlivom stanovništva planiraju svoju
prvu kaznenu ekspediciju. Yvonn shvata da grupa hrabrih
avanturista neće biti dovoljna da odbrani mladu naciju,
te se formiraju prve jedinice, prva služba milicije, lokalna
uprava. Budući da britka oštrica ideje još uvek pripada
njoj i njenoj grupi, njene prijateljice postaju njeni
odani poručnici i guverneri. Matrijarhat postaje zvanični
sistem nasledjivanja i uređivanja odnosa, a militarno
dominira u polunomadskom sistemu ekonomije.
Duboko zabrinuta da njeno krhko carstvo
ne propadne nakon njene smrti (iako joj je tek 36, ipak
smrt vreba odasvud), žurno uspostavlja lokalnu trgovinu,
žustrije poziva stanovništvo da se brane, formira još
vojske i skuplja zalihe novca od ad hoc projekata/trgovina,
pljački, ratnog plena. U isto vreme trudi se da ne predstavlja
preveliki trn u oku okolnim silama, i tu počinje priča
o usamljenoj devojci na vrhu, Yvonne Rochewall....
Schwei-Ar Protectorate
O Zemlji:
Po volji Peruna i svih svetih, sveta zemlja starog
Planinskog Kraljevstva, ponovo je u rukama Prvih Ljudi.
Stoga ja Yvonne Rotchewall, od oca Gabrijela iz loze Op
Rocche, kao Protektor slobodnih pokrajina Shwegerland,
Metternhern, Hedregard i Friesland naređujem sledeće,
O Zakonu:
Svi stanovnici Protektorata su slobodni ljudi jednaki
pred bogom, bez obzira koje su rase, pola, starosti i
vere.
Stanovnik Protektorata se može postati na dva načina:
Odlukom starešine lokalne zajednice, Odlukom Protektorke.
Zakoni na celoj teritoriji Protektorata i svim budućim
teritorijama Protektorata sastoje se od: Zakona koje određuje
Protektorka, Običajnog prava i Odluka koje donosi lokalna
uprava. Lokalna uprava sastoji se od: Tanova (Thanes)
koji se biraju na orkužnoj (provincial) skupštini, i opštinske
samouprave koju svako selo reguliše običajnim zakonom,
a donosi odrebe koje važe na nivou opštine i nemogu se
kositi sa Zakonima Protektorke.
O putnicima:
Stranci, trgovci i ostali putnici slobodni su
da se kreću preko teritorije Protektorata slobodno i bez
zadržavanja, osim ukoliko njihova pratnja ne prelazi 10
naoružanih stražara u kom slučaju svaka jedinica milicije
ili vojske ima pravo da zaustavi i pretrese karavan. Posebne
dozvole se izdaju za karavane veće od 50 naoružanih stražara
i druge karavane koji žele da putuju bez uznemiravanja.
Takse, trgovačke tarife i sl. ne postoje, osim mostarina,
putarina i ostalih lokalnih nameta. Naselja koja dobiju
status Trgovišta imaju pravo da uspostavljaju tarife
u skladu sa ugovorom koji Protektorka postavlja prilikom
unapređivanja naselja u status Trgovišta.
Kretanje je neograničeno u svim drugim slučajevima, osim
kada Protektorka ili oblasni gospodar zatvore granicu/oblast
iz razloga bezbednosti...
"Shabah stvori ženu i time ubi
muškarca."
Al-Behar Ferizzi ...
Tako se desilo da sam se našao na tlu
severnih zemalja. Te 61. noći od početka svog dugog puta
bio sam blizu granica Swei Ar-a i tamo videh jednu devojku-ratnicu.
Pošto nas Shabah uči da je ženi mesto kod kuće, a ne u
ratu, krenuh nevidljiv za ovom devojkom. Bila je jako
visoka i mišići su joj bili veoma izraženi. Bila je oskudno
obučena, a u ruci je nosila koplje. Kretala se spretno
i oprezno ali i pored toga upala je u zasedu koju su postavili
lokalni drumski pljačkaši. Bilo ih je ukupno četvorica,
i kada sam već pomislio da je ovo kraj za ratnicu ona
me je uverila u suprotno. Pre nego što sam stigao da bilo
šta uradim, ona je odskočila i koplje je sevnulo nekoliko
puta. Pljačkaši su u sekundi bili mrtvi, a devojka je stajala
i osluškivala da li je njena akcija privukla nečiju pažnju.
I dalje je stezala koplje kojim je baratala bolje nego
bilo koji muškarac kog sam sreo u svom dugom životu.
Kada se uverila da je sama, nastavila je svojim putem
i uskoro se priključila grupi od oko pet stotina slično
obučenih i naoružanih žena.
Nisam imao ideju zašto su se okupile
na ovom mestu pa sam rešio da se zadrzim u blizini neko
vreme. Naredno jutro je promenilo mišljenje koje sam do
tada imao o ženama. Izronio sam iz jezerceta u kom sam
proveo noc i vratio se do poljane. Tamo je sada bilo jos
više devojaka i žena (verovatno su stigle tokom dana i
noći) i sve su stajale u savršeno organizovanoj borbenoj
formaciji. Na suprotnoj strani polja video sam gomilu
visokih plavokosih muškaraca (vendskih ratnika), kako
mumlaju, psuju i vređaju ratnice.
Tada ispred devojaka iskorači jedna žena
tridesetih godina i progovori silovitim glasom: "Sestre!
Ratnice Swei-Ara! Danas branimo svoju zemlju od varvara
koji žele da nam je otmu! Pogledajte tu gomilu glupavih
i neobrazovanih seljaka koji su krenuli da pljačkaju i
siluju, pale i piju! Pogledajte ono od čega smo davno
pobegle! Stoje tamo i ne napadaju, jer se nadaju pojačanju
sa istoka! Nadaju se da će uskoro stići njihova braca
koja su još veći pljačkasi i ubice! Ali uzalud se nadaju!
Naše sestre - izviđačice su obavile svoj posao! Potplatile
su one koji su se dali potplatiti, zavele su njihove velikaše
i otrovale ih, dale su svoje telo njihovim najboljim ratnicima
koji se narednog jutra nisu probudili, a zatim su tiho
nestale! Sada je na nas red! Zgrabite svoja koplja i pokažite
neprijatelju svoju snagu! Ako danas ne uspemo, umrećemo
ponosno kao prave ratnice u najlepšem jurišu ikada viđenom!
Pratite me u slavu!" Sa tim rečima govornica
je potrčala ka zbunjenom neprijatelju, praćena sa 700
devojaka i zena. Taj juriš ću pamtiti dokle god sam živ,
jer zaista beše najlepši koji sam ikada video. Vendi su
se brzo rasuli, demoralisani zastrašujućim naletom i ratnim
pokličem ratnica. Dovoljno je reći da nisu ponovo pokušali
da osvoje Swei-Ar u narednih 50 godina.
Među ratnicama primetio sam i mnoštvo
devojaka sitnije građe koje su bile lakše naoružane i
oklopljene. Takođe su bile izazovnije obučene i sve su
bile jako lepe. Kasnije sam saznao
da su upravo to "izviđačice" koje su sprečile
dolazak pojačanja. Fasciniran njihovim izgledom i sposobnostima
(kako u borbi tako i van nje) pokušao sam da saznam više
o njima i njihovom narodu uopšte. Tako sam uspeo da dođem
do jednog primerka knjige koja se zove "Sestre Senki",
a napisala ju je Ratna Matrijarh Swei-Ara Milithela Seanel.
Delo se sastoji od mnoštva priča koje veličaju sposobnosti
i uspehe izviđačica, ali najzanimljiviji deo knjige su
"50 pravila". Ove kratke misli poznatih vladarki
Swei-Ara i same autorke, su smernice za svaku devojku
koja želi da postane izviđačica. Ovde navodim
samo najzanimljivija od njih sa redim brojem iz originala:
1. "Žena je superiornija od muškarca."
Serthiela Melghi Druga Matrijarh Swei-Ara
3. "Izviđačica nije jaka kao
ratnica, ali je zato brza, spretnija i lukavija od nje."
Elthia Smelthin Zapovednica Izviđačica
6. Uvek veruj svojoj intuiciji.
7. Žena nikada ne greši prilikom donošenja
odluke.
11. Napad koji neprijatelj ne očekuje
je najbolji.
17. Redovno usavršavanje dovodi do perfekcije.
25. Stavljaj svoje sposobnosti na probu,
makar i po cenu svog života.
27. Izviđačica može da preživi u svakom
okruženju.
31. Ne postoji nerešiv problem.
32. Dovedi sebe u nepoznatu situaciju.
Nađi izlaz iz nje. Uradi to ponovo.
44. Budi spremna da iskoristiš svoje
telo kao sredstvo za postizanje cilja.
46. Muškarci su pored tebe kao glina
u rukama vajara.
47. Laži i obmane su tvoji prijatelji.
48. Glasine i senke su tvoje sestre.
50.* "Žena je superiornija od muškarca."
Serthiela Melghi Druga Matrijarh Swei-Ara
_____________________________________________________________________________________
*pažljivi čitaoci ce videti da je 50. pravilo isto
kao 1. što ima za cilj da opet naglasi
superiornost žena nad muškarcima, na kojoj se u Swei-Aru
jako insistira.
_____________________________________________________________________________________
Što se porekla ovih devojaka tiče, ne
postoje jasni i precizni odgovori. Sudeći po gradji i
boji kose i očiju, moglo bi se zaključiti da su one Vendi.
Međutim i vladarke Swei-Ara i vladari Venda se oštro
protive takvom zaključku. Sa druge strane imena i običaji
bi mogli poslužiti kao veza stanovnica Swei-Ara sa vilenjacima.
U prilog ovoj teoriji ide i činjenica da su severni dijalekt
ljudskog jezika i vilenjački jezik ravnopravni u Swei-Aru.
Takođe postoje spisi koji govore da je Prva Matrijarh
Saela Elinghol došla na vlast 364. godine po lokalnom
računanju. Međutim ista matrijarh se pominje i kao predvodnica
velikog pohoda koji je proširio granice Swei-Ara, a odigrao
se 686. godine tj. 322 godine kasnije! Matrijarh je izgubila
život u pohodu, a na njeno mesto dolazi
686. godine Serthiela Melghi koja umire u borbi 798. godine
tj. posle 112 godina vladavine, pri čemu u spisima stoji
da je i tada ona bila mlada, citiram: "...U cvetu
mladosti ona pade..." !
Ovi spisi su često zanemarivani kao istorijski
nebitni i kao plod narodne mašte, naročito zato što su
i Vendi skloni sličnim preterivanjima. Zato su ove "greske"
u godinama čak korišćene kao još jedan dokaz prve teorije.
Pošto nas Shabah uči da ako nismo sigurni koji put od
dva je pravi, napravimo treći, ja sam o ovome stvorio
sopstvenu teoriju. Po toj teoriji Prva Matrijarh i njene
pratilje su bile vile iz severnih šuma, koje su iz nekog,
za sada nepoznatog, razloga napustile svoje domove. Naselile
su prostore današnjeg Swei-Ara i tamo pokorile Vende.
U nedostatku vilenjaka bile su primorane da rađaju decu
sa Vendima, tako da je već naredna generacija bila polu-vilenjačka.
Svaka naredna generacija je gubila sve
više od svog vilenjačkog nasleđa i posle mnoštva vekova,
stanovnice su postale prave žene (sa ponegde primetnim
karakteristikama vila). Kako su bile organizovane u matrijarhat
i nikada nisu bile osvojene od strane Venda, zadržale
su vilenjačke običaje (modifikovane), vilenjačka imena
i jezik...
Odlomak iz knjige "Čuda i lepote
Eninoka" od Al-Behar Ferizzi-ja